Home

 (photo: direktno.hr)
Izvor slike: direktno.hr
Ivica Granić

Svi trguju i ne treba čuditi ako se udruže mrski neprijatelji HDZ i SDP

Sve ima opravdanje u čuvenoj sentenci Niccola Machiavellia kako ‘cilj opravdava sredstvo’. Nigdje se to tako zorno ne očituje kao u Hrvatskoj, gdje se uvijek iza velike galame skrivala još veća prijevara

Dubrovačka organizacija Hrvatske stranke prava (HSP) uputila je poruku ‘svim prijateljima grada Dubrovnika, hrvatskim domoljubima i svim braniteljima i bivšim pripadnicima HOS-a’ povodom izbora 4. lipnja. Poruka je bila kratka i krajnje nedvosmislena: Dajmo glas gospodinu Valentinu Dujmoviću! Nadamo se poštenoj pobjedi. Bog vas blagoslovio! Predsjednica, Katica Šarac, uz poruku kako će uvijek dati potporu mladim i iskrenim ljudima, još je premudro podvukla kako uvijek treba ‘glasovati za boljega''.

Kandidat ljevice za mjesto dubrovačkog gradonačelnika, HNS-ov Valentin Dujmović, kako vidimo vrlo maštovito kormilari izbornom kampanjom. Osim što je težište prebacio u Zenicu ‘kundurarije’ bliske protagonistu potvrđuju kako je potajno sklopio ne koaliciju nego ‘dogovor o suradnji’ s teškom dubrovačkom diverzantskom desnicom gospođe Šarac, ‘u zajedničkom interesu’. Izgraditi treba dvoranu, nogometno igralište u Lapadu, Golf na Srđu, terminal u luci Gruž i tako dalje, netko sve to treba organizirati. A u nedostatku drugih možemo i mi, iako se ‘vele ne volimo’. Recentne estetske nijanse po kojima se ovdje razlikuje ‘dogovor’ od ‘koalicije’ shvatljive su isključivo protagonistima.

Mnogi politički analitičari iznenađeni su navedenim paktom obzirom na oštru ideološku suprotstavljenost sudionika. Jedan povrijeđeni član dubrovačkog HSP-a javno je izjavio kako će zbog te potpore ‘stranku kazniti birači’. No, gospodin može biti miran, apstraktni ‘birači’ po definiciji nikada nikoga nisu kaznili, osim naravno sebe samih. ‘Dubrovačkog HSP-a više nema, znači ima Boga’, zaključio je rezignirano.

Zatim, Split. Grad je to koji je, ne bez psihosomatskih trajnih posljedica, preživio razne bizarne upravljačke parabole i eksperimente. Bez obzira na respektabilnu dalmatinsku prilagodbu idejama, savezima, pokretima i napose likovima, pakt Bauk, Ostojić, Puljak&Kerum je znakovit za duhovnu klimu na političkoj sceni jer se preko njega manifestira dramatična dominacija pragmatike nad moralom. SDP, zatim i stranka Pametno, u snažnome su antagonizmu s HDZ-om zbog njihove dominacije i preotimanja koalicijskih partnera na nacionalnoj razini.

Gospodin Kerum ne trpi HDZ zbog protukandidata Krstulović Opare i ulaze sad u lokalni savez po korisnoj logici ‘neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj’. Za splitsku ljevicu to je kakva-takva mogućnost ‘usidrenja’ u dalmatinskoj utvrdi, koja je, s druge strane i za HDZ dramatično značajna. Pritom gospodin Bauk može kalkulirati i s činjenicom da je Željko Kerum, putujući zabavljač začaranog kruga strečajeva, sudnica, bolnica, birtija… samo kratko inspirator i vođa nekakvog lokalnog splitskog anti–pokreta, u kojemu bi pravila igre realno mogao određivati i netko treći, dijelom možda čak i nikakav splitski SDP. Ljudi brzo zaboravljaju! Tako da se može pretpostaviti kako će identifikacija i nagodba Keruma s Baukom i Puljak u perspektivi ipak slabiti, što je za njih u kontekstu prizemnog paktiranja neka vrsta psihološke olakotne okolnosti.

Navedeni splitski slučaj, zatim slučaj Zagreb, gdje je Bandić, čini se, ‘junački ustuknuo’ pod kopitama Hasanbegović–Esih konjice koja traži brisanje trga Broz Tita, zatim slučaj Osijek, na koncu i desetak slučajeva neprincipjelnog paktiranja desnog HDZ-a i sve ekstremnijeg SDSS-a, simptomi su tendencije prema paktiranju svih sa svakim ili svih protiv svakoga, koju je naglo probudila slabost velikih političkih partija. Skromna premoć HDZ-a na netom završenom prvom krugu lokalnim izborima i duga neizvjesnost oko dviju vlada u dvije godine potaknuli su sve sudionike, koji imaju bilo kakvo značenje, da iz tog značenja pokušaju najnižim nagodbenjaštvom izvući maksimalnu korist, bez obzira na svoje temeljne ideje, premise i uvjerenja.

Koalicija SDP– SDSS godinama je rezervirana za SDP s kojim su u prošlosti već sastavljali vlade, ali Pupovac se izgleda posve priklonio HDZ-u nakon što je Plenković najurio MOST i na tome sad pokušava profitirati astronomski. Zatim, i drugi ‘stoljetni’ SDP-ov koalicijski partner, HSU Silvana Hrelje, sve glasnije ‘procijenjuje’ kako će im vezivanje uz HDZ donijeti bolju poziciju, te se i oni, skoro sigurno, priklanjaju Plenkovićevoj momčadi.

SDP-ov glavni saveznik, HNS, počeo je nakon izbora vrlo diskretno koketirati s HDZ-om, iritiran spoznajom kako mu uz SDP, koji je svoju priliku propustio krajnje olako, ne ginu dodatne četiri godine u opoziciji, a vjerojatno motiviran i dozom ljubomore prema HSS-u iz čijih se redova sve glasnije čuju najave buduće koalicije s HDZ-om, bez obzira što su pet saborskih mandata dobili u kvoti SDP-a. HSS bi tako povratio značajan dio izgubljenog nacionalnog prostora, iako ih dio javnosti doživljava kao intelektualno inferiorne šarlatane koje predvodi bivši kradljivac kazatofona Krešimir Beljak. No, dogovaranje upravo ove koalicije mogalo bi proći nešto dramatičnije, Plenković je vjerojatno svjestan kako bi s HSS-om mogao kupiti paletu nepredvidljivih problema. Lakše bi prihvatio Marijanu Petir, ona mu je ideološki bliža, pritom je i dokazano dobra zastupnica hrvatskih interesa u EU parlamentu, ali prema ‘liku i djelu’ nepredvidivog Beljaka gaji teško premostive rezerve.

Doktrina izvlačenja maksimalne koristi, bez obzira na nedosljednost u idejama i stavovima, pogodila je i manjinsku populaciju. Manjinski predstavnici najprije su, nakon parlamentarnih izbora, stvorili jedinstven pregovarački blok prema HDZ-u, sa spektrom ideja i zajedničkih zahtjeva, no odustali su od svega kada su shvatili da se u pojedinačnim nastupima ipak može postići bolja cijena.

Kajtazi se ‘u ime svih’ najprije prijeizborno odlučio za SDP-ovu koaliciju, da bi postizborno ‘poduprli’ HDZ. Što će sad poduzeti ako HDZ ipak ne uspije sastaviti većinu? Naravno, vratit će se SDP-u ili nekom trećem mandataru ili koaliciji. Gospodin Pupovac i njegova srpska stranka, kako rekosmo, također su bili iznimno bliski SDP-u, ali sad su opasno blizu HDZ-u jer se navodno za njih kod Plenkovića krčka mjesto potpredsjednika Vlade, uz paletu drugih namještenja. No, trn u pravoslavnom oku mogao bi biti vižljasti Milijan Brkić koji se niti nakon desetak poziva od strane ‘manjinaca’ ne ispričava za ‘parabolu’ o formiranju vlasti u susjednoj nam i ponekad prijateljskoj državi.

Zaključno, trguju svi onim što imaju i nikoga ne treba čuditi ako se u takvoj općoj, nestalnoj i fluidnoj atmosferi, očišćenoj od bilo kakvih principa i obzira, u konačnici udruže dva mrska neprijatelja–HDZ i SDP. Uostalom, sve ima opravdanje u čuvenoj sentenci Niccola Machiavellia kako ‘cilj opravdava sredstvo’. Nigdje se to tako zorno ne očituje kao u Hrvatskoj, gdje se uvijek iza velike galame skrivala još veća prijevara, koja nikada nije imala za cilj unaprijeđenje demokratskih standarda, već nešto posve suprotno. Moderna politička znanost navodi kako tranzicije u demokratsko društvo traju nekoliko desetljeća, a vjerujem kako je to u našim uvjetima makar duplo više. Protivno zakonima fizike, kod nas talog pliva na vrhu.

 

1501166636 - 27.07.2017 16:43:56