Skandalozni Hribar za srpske novine: Hrvatsku zarazio fašistoidni grip

"Povukao sam se, jer sam shvatio da unutar HAVC-a više ne mogu braniti sam sustav. U Hrvatskoj je sada na snazi i u punom naletu fantastična akcija 'Pukao nam je film'. Nju je potpisalo više od osam stotina ljudi koji se bave filmom, istaknutih osoba iz kulture, najuglednijih intelektualaca i odvjetnika, i to je snaga koja nastavlja borbu za to da se sustav našeg filmskog centra zadrži i očuva", rekao je Hribar kojeg je ovaj list nazvao jednim od najcjenjenijih intelektualaca u 'regionu'.

Na upit što je pozadina napada na njega, spomenuo je knjigu Adolfa Hitlera.

"U nekim previranjima koja su politička, i u jednoj potpuno nejasnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, ljudi koji su vodili HAVC morali su stati, jer su napadnuti od onih koji u demokraciji vide korupciju. To je ona čuvena teza iz 'Mein Kampfa' da su židovi, liberali i socijalisti stvorili korupcijski sustav nazvan Weimarska republika, koju vođe trebaju ukinuti i uvesti red po višem kriteriju i smislu", rekao je Hribar.

Je li to sada dominantna politika hrvatske Vlade, pitali su ga.

"Ne bi trebalo biti, međutim, dogodilo se to što se dogodilo. Godinu dana smo bili pod strahovitom paljbom našeg možda arhineprijatelja, javnog medijskog servisa Hrvatske, koji nas je prvo ideološki diskreditirao, i s potpunim nerazumijevanjem sustava financiranja HAVC-a i načina odlučivanja. Potom je stigao i negativan nalaz Državne revizije, koji je paranormalan, i koji upravo poriče ono osnovno, a to je pravo ove institucije da autonomno upravlja svojim sredstvima", rekao je u svom stilu Hrvoje Hribar.

Komentirao je i situaciju oko filma "15 minuta - masakr u Dvoru".

"Situacija u Hrvatskoj je dosta komplicirana. Početkom 2016. imali smo jednu Vladu koja je bila vrlo agresivno ideološki obojena, i jednog vrlo bizarnog ministra kulture. On je imao koncept rušenja ne samo HAVC-a, nego i svih drugih struktura civilnog društva, kao i samog koncepta kulturne autonomije, koji je bio prihvaćen u Hrvatskoj prilikom ulaska u EU. Ta Vlada je pala, ali su njeni protagonisti ostali vrlo moćni i na javnoj sceni i u podzemlju, i očigledno je da im ljudi iz HAVC-a smetaju. Ovo što ću sada reći je politički komentar, nije više kulturni - hrvatska država se nalazi u previranju, zaražena je fašistoidnim gripom, i treba vidjeti hoće li Vlada Andreja Plenkovića uspjeti izboriti svoj organski imunitet i toga se riješiti, ili će doći do nekog nepredvidljivog razvoja. Danas se čitav svijet i čitava Europa klackaju na rubu jednog bezdana. Taj zov fašisoidnog pojednostavljenja svih pitanja, koji ne uključuje nijedno rješenje bilo kojeg problema s kojim živimo, nešto je što prijeti i francuskom narodu, skandinavskom, španjolskom, i ovo će biti vrlo zanimljivo proljeće za planet Zemlju", dodao je bivši ravnatelj HAVC-a.

Dodao je da taj koncept nema nikakve šanse, ali se priziva jer su ljudi koji su devedesetih godina, radeći po takvom modelu i privatizirajući filmska poduzeća, sebi osigurali ogroman novac, kojeg su u međuvremenu potrošili.

Zatim su ga pitali o ustaštvu u Hrvatskoj, a pitanje prenosimo kako je i postavljeno da bi dočarali o kakvoj se vrsti intervjua radi.

Kako je hrvatski politički establishment primio 'Ustav Republike Hrvatske' Rajka Grlića, koji govori i o ustaštvu koje se stalno regenerira, Katoličkoj crkvi koja ga podržava?

"Mislim, prije svega, da je 'Ustav' najbolje Grlićevo djelo, u kojem su on i scenarist Ante Tomić napravili osobnu katarzu. Snimili su film pun ljubavi za svoje likove, i tamo gdje su oni transferzivni, i gdje su glupi, grješni, zagađeni ideologijom... To je ono što je obasjalo hrvatsku publiku, i vrlo sam ponosan što je taj film izašao ne samo iz HAVC-ovog sustava financiranja, nego i iz njegovog mentaliteta. Kad nas desničari optužuju da smo koruptivna hobotnica samo zato što nam industrija odlučuje o financiranju, mi odgovaramo da smo 'ljubavna hobotnica'. U HAVC-u su redatelji koji su poznati po konzervativnom stavu, anarhičnom, ljevičarskom..., i svi su zajedno, jer vjeruju da je čin i umijeće pravljenja filma nešto što ne zalazi u bilo koju ideologiju. Napravili smo atmosferu u kojoj linija podjele ide samo po tome je li netko dobar ili loš autor, a ne po ovim našim stereotipima, i do zla boga dosadnim rovovima, u kojima živimo po istrunulim modelima koji više nemaju budućnost".

U Novostima su spomenuli kako u posljednje vrijeme gotovo da nema srpskog filma koji HAVC nije sufinancirao te ga pitali je li postavio neku malu, filmsku 'Jugoslaviju i Europu'.

"Svojom proaktivnom politikom koprodukcija, i s fantastičnim selektorom Sanjom Ravlić, mi smo ove godine imali sedam kandidata za Oscara. Hrvatski film, srpski, islandski, rumunjski, makedonski, i dva kratkometražna, koji su bili u utrci za američku nagradu, imali su na sebi etiketu HAVC-a. Film je kolektivno djelo, radi ga zajednica koja se okupi oko kamere, koliko god mi uzgajali iluziju o autoru kao o 'bogojavljenju više sile među prostim pukom'. Ta zajednica sasvim sigurno nema naciju. Ono što joj je zajedničko su ideja, scenarij, operativni plan, premalo novca, iskra duboko u želucu koja kaže da bi to mogao biti sjajan film, i veliki strah hoće li ga se uspjeti napraviti. Ta zajednica se danas, s obzirom na to kako se financiraju filmovi, raširila na sve strane. Ako je nešto u Europi postalo zaista europski u pravom smislu - da se ljudi zajedno okupe na terenu oko nečega, onda su to veliki nogometni klubovi i europske filmske ekipe. Ti filmaši, ako duboko u duši osjećaju da negdje zaista pripadaju, onda je to filmska nacija", rekao je Hribar za Novosti.rs.