Među potpisnicima Deklaracije dvojac kojeg je Obuljen poslala u Leipzig

Šnajder i Karakaš predstavili su se u okviru zajedničkog programa u organizaciji međunarodne kulturne mreže Traduki, čiji je književni program ove godine osmišljen, kako se navodi, oko teme 'Ni Istok, ni Zapad – Alkemija Balkana', kojom će se “predstaviti kulturna raznolikost zemljopisnog balkanskog prostora i njegovo uključivanje u europski kulturni kontekst”.

Njihova imena našla su se i među javnim osobama koje su potpisale tzv. 'Deklaraciju o zajedničkom jeziku', onih koji žele progurati tezu da srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski imaju zajednički korijen.

Hrvatsku književnost tako predstavljaju osobe po čijem mišljenju hrvatski jezik ne postoji.

Nastavak je to kampanje koju je prije nekoliko godina aktivno pokrenula hrvatska jezikoslovka Snježana Kordić, a financiralo Ministarstvo kulture s potpisom tadašnje države tajnice Nine Obuljen Koržinek, današnje ministrice kulture. Na prijavu odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iz Ministarstva kulture stiglo je očitovanje potpisano potpisom tadašnje državne tajnice Nine Obuljen u kojem stoji glede financiranja 'da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, a nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima'.

Valja podsjetiti da je ministrica ocijenila Deklaraciju kao političku inicijativu "koja je vjerojatno povezana i s činjenicom da u Hrvatskoj ovih dana obilježavamo 50 godina od potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnoga jezika".

"Problematiziranje pitanja postojanja četiriju političkih jezika na prostoru nekadašnje hrvatsko-srpske/srpsko-hrvatske jezične prakse, što se nameće kao osnovna namjera ovoga projekta, klasično je izvrtanje teza jer je srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik zapravo politički konstrukt, nastao kao rezultat određene ideologije i državne politike koji u praksi nikada nije realiziran.

Među tim jezicima postoje velike sličnosti (ali i strukturne i leksičke razlike koje posljednjih 25 godina sve više divergiraju) i govornici se u vrlo velikoj mjeri razumiju i mogu više ili manje nesmetano komunicirati. I to je ona dodana vrijednost koju uživaju zemlje u susjedstvu, vrijednost koja omogućuje čitanje literature na izvornim jezicima pisaca, komunikaciju i razvijanje dobrih susjedskih odnosa", rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek